ISO 39001 sistem upravljanja bezbednošću saobraćaja
Standard za firme sa voznim parkom — šta traži, ko ga uvodi i kako se meri.
ISO 39001:2012
Bezbednost drumskog saobraćaja
ISO 39001:2012 je međunarodni standard za sisteme upravljanja bezbednošću drumskog saobraćaja. Namenjen je organizacijama koje učestvuju u saobraćaju — prevoznicima, distributerima, firmama sa voznim parkom, upravljačima puteva i lokalnim samoupravama — i traži jedno: da se saobraćajne nezgode tretiraju kao rizik kojim se upravlja, a ne kao nesreća koja se dogodi.
Polazna ideja: sistem koji podnosi ljudsku grešku
Standard je zasnovan na pristupu bezbednog sistema. Njegova pretpostavka je da će ljudi grešiti bez obzira na obuku i kazne, pa sistem mora biti postavljen tako da greška ne završi smrću ili teškom povredom. Umesto pitanja „ko je kriv“, postavlja se pitanje „šta je u lancu dopustilo da posledica bude ovakva“.
Za firmu to znači da odgovornost ne staje na vozaču. Raspored isporuka koji se ne može ispoštovati bez prekoračenja brzine je organizaciona odluka. Vozilo koje kasni na servis je organizaciona odluka. Ruta koja vodi kroz naselje u vreme polaska u školu je organizaciona odluka.
Kome je namenjen
- prevoznici i logističke firme, domaći i međunarodni transport
- distributivne mreže i kurirske službe
- firme sa velikim voznim parkom službenih vozila
- građevinske i komunalne firme sa teškim vozilima i mehanizacijom
- javni prevoz i taksi organizacije
- lokalne samouprave i upravljači puteva
- svaka organizacija čiji zaposleni značajan deo radnog vremena provode na putu
Poslednja stavka se najčešće previdi. Ako komercijalisti, serviseri ili terenski timovi prelaze desetine hiljada kilometara godišnje, put je njihovo radno mesto — i najopasniji deo posla, iako se u proceni rizika retko tako tretira.
Šta standard traži
ISO 39001 prati logiku ostalih sistema upravljanja — planiraj, uradi, proveri, deluj — pa se spaja sa ISO 9001 i naročito sa ISO 45001. Specifično za ovaj standard je da traži da organizacija odredi svoje činioce učinka bezbednosti i da ih meri. Standard ih deli u tri grupe.
1. Izloženost riziku
Koliko se zaista vozi. Broj pređenih kilometara, broj vožnji, vrsta puteva, doba dana, godišnja raspodela. Bez ovog broja nijedan drugi pokazatelj nema imenilac — deset nezgoda na milion kilometara i deset nezgoda na sto hiljada kilometara nisu isti podatak.
2. Krajnji ishodi
Broj poginulih i teško povređenih. To je jedini pokazatelj koji standard tretira kao konačan, i cilj je uvek smanjenje ka nuli.
3. Posredni ishodi — ono na šta firma stvarno može da utiče
- brzina kretanja i usklađenost sa ograničenjima
- izbor rute i planiranje putovanja, uključujući izbegavanje nepotrebnih vožnji
- stanje i bezbednosna oprema vozila, redovnost servisa i tehničkog pregleda
- upotreba pojasa, dečjih sedišta i zaštitne opreme
- sposobnost vozača — umor, radno vreme i odmori, alkohol, lekovi, ometanje telefonom
- osposobljenost i licenciranje vozača
- postupanje posle nezgode — prva pomoć, prijava, izvlačenje pouke
- uklanjanje iz upotrebe vozila i vozača koji ne ispunjavaju uslove
Ovo je srž standarda. Firma ne može da promeni stanje puta ni ponašanje drugih učesnika, ali može da promeni raspored, rutu, vozilo, obuku i pravila — i upravo se to meri.
Kako izgleda uvođenje
- Merenje polaznog stanja. Pređena kilometraža, evidencija nezgoda i šteta unazad, troškovi osiguranja, dani nedostupnosti vozila, prekršaji. Većina firmi ove podatke ima razbacane po tri odeljenja i nikad sabrane.
- Analiza rizika po tipu vožnje. Nije isti rizik noćna vožnja kamionom na otvorenom putu i gradska dostava.
- Ciljevi i pravila. Politika bezbednosti saobraćaja, pravila o telefonu, alkoholu, umoru i brzini, kriterijumi za nabavku i održavanje vozila, pravila za planiranje ruta i rokova.
- Obuka i uvođenje u praksu. Vozači, dispečeri i rukovodioci — dispečeri su ovde najvažniji jer oni prave raspored.
- Praćenje, istraga događaja i pregled rukovodstva, pa sertifikaciona provera ako je sertifikat cilj.
Šta firma dobija
- manje nezgoda i manje dana kada vozilo stoji
- niže premije osiguranja i manje troškova šteta
- manji rizik od odgovornosti poslodavca kada se nezgoda desi na radu
- urednija evidencija radnog vremena i odmora vozača
- dokaz u tenderima, naročito kod javnih nabavki i kod stranih naručilaca
- argument u pregovorima sa osiguravačem, jer se rizik može pokazati brojkama
Veza sa zakonom i sa drugim standardima
ISO 39001 ne zamenjuje zakonske obaveze. Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima i propisi o bezbednosti i zdravlju na radu i dalje važe u punom obimu — standard je okvir koji te obaveze povezuje u sistem i dodaje merenje i unapređivanje.
Najprirodnije se spaja sa ISO 45001, jer je saobraćajna nezgoda na radnom zadatku povreda na radu, i sa ISO 14001, pošto racionalnije planiranje ruta smanjuje i potrošnju goriva i emisije. Ako firma ima ISO 9001, zajednička dokumentacija i interne provere se ne rade dvaput.
Česta pitanja
Da li nam treba ako imamo mali vozni park?
Sertifikat verovatno ne. Ali pravila o umoru, telefonu i planiranju ruta imaju smisla i sa pet vozila, i mogu se uvesti kao deo postojećeg sistema bezbednosti i zdravlja na radu, bez posebne sertifikacije.
Šta ako vozila nisu naša nego zaposlenih?
Standard pokriva i tu situaciju. Ako se privatno vozilo koristi za posao, rizik je poslovni — pa se pravila o održavanju, osiguranju i sposobnosti vozača primenjuju isto, samo se drugačije dokazuju.
Gde se nalaze zvanični podaci o nezgodama u Srbiji?
Objavljuje ih Agencija za bezbednost saobraćaja, u godišnjim statističkim izveštajima o stanju bezbednosti saobraćaja na putevima.
Kako STANDARDISO pomaže
Postavljamo sistem od merenja polaznog stanja do interne provere: analizu rizika po tipu vožnje, pravila koja dispečeri mogu da primene, pokazatelje koji se prate mesečno i pripremu za sertifikaciju. Ako već imate ISO 45001 ili ISO 9001, gradimo na postojećem sistemu.